Suradnici s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Stanko Rihtar, Vlado Šakić i Antun Plenković, proveli su znanstveno istraživanje pod nazivom "Istraživanje javnog mnijenja o braniteljskoj populaciji na prigodnom uzorku" u sklopu projekta „Analiza društvenih faktora koji utječu na kvalitetu života braniteljske populacije – smjernice za budućnost“, sufinanciranog od Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.
Rezultati navedenog istraživanja provedenog na uzorku od 749 hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (1991.-1995.) rezultirala su znanstvenim člankom „Imidž u javnosti i subjektivna dobrobit hrvatskih branitelja“.
Javno raspoloženje prema ratnim veteranima u mnogim je slučajevima kontroverzno. S jedne su strane poštovani, tretirani kao heroji i vrijedni članovi društva, a njihove su ratne zasluge materijalno, društveno i simbolički obeštećene. S druge strane, često su marginalizirani, pri čemu ni njihovo stigmatiziranje nije rijetko: najčešće je povezano s psihičkim posljedicama ratnih trauma, ali i s pretpostavljenim dvojbenim motivima za pristupanje vojnim snagama poput poboljšanja socijalnog i materijalnog statusa, poremećene osobnosti i slično. Poznato je da se samostigmatizacija teško podnosi, pa javno kreirane negativne slike, ako se pretjeruje, mogu imati posebno teške posljedice na živote branitelja. Rezultati su pokazali da su gotovo svi branitelji svjesni i ističu svoje zasluge, ali su dijelom prihvatili i negativne poglede na svoj status. Osim toga, pokazalo se da spomenuta braniteljska problematika nije povezana ili da je samo marginalno povezana s njihovom subjektivnom dobrobiti. Nalazi se tumače u širem kontekstu, uzimajući u obzir fenomen osobne kompenzacije javnih (makrosocijalnih) deficita, tipičan za tranzicijska društva.
Koliko god nezadovoljstvo branitelja stanjem u društvu i odnosom prema braniteljima bilo objektivno utemeljeno, rezultati upućuju na to da je privatna (osobna) kompenzacija učinkovita. Ovo istraživanje upućuje na to da je zadovoljstvo osobnom sferom visoko unatoč značajnim kompenzacijskim opterećenjima. Stoga je razumno zaključiti da je dovoljno otporno da njegova socioekonomska funkcionalnost ne preraste u unutarnju disfunkciju, barem ne u većoj mjeri. No iako je udio onih kojima kompenzacija izostaje (ili nije moguća) relativno malen, to ne znači da je i njihov apsolutni broj malen. Ako se uzme u obzir brojnost braniteljske populacije, možda postoje tisuće pojedinaca koji mogu imati ozbiljne poteškoće jer su nezadovoljni institucionalnim pristupom i širim društvenim tretmanom, a privatno se nemaju na koga osloniti (ili zato što su njihovi privatni odnosi ozbiljno narušeni).
Članak u cijelosti možete pročitati na sljedećem linku: https://www.pilar.hr/wp-content/uploads/2023/04/CasPil-32_9.pdf
kao i na portalu Hrčak https://hrcak.srce.hr/pilar
